Labioplastika se često opisuje kao estetska operacija intimnog područja. Upravo zato oko nje i dalje postoji niz pogrešnih pretpostavki. Dok dio javnosti zahvat promatra isključivo kroz prizmu izgleda, žene koje se na njega odlučuju često navode sasvim drugačije razloge. Nelagoda pri sjedenju, trenje tijekom sporta, iritacije, bol tijekom spolnog odnosa ili osjećaj da određeni dio anatomije svakodnevno smeta mnogo su češći motivi od same estetike. Zbog toga stručnjaci upozoravaju da je labioplastiku teško svrstati isključivo u kategoriju estetske kirurgije. Iako se rezultat vidi na izgledu, razlozi zbog kojih pacijentice dolaze na konzultacije često počinju puno prije ogledala.
Nije svaka odluka o labioplastici estetska
Američka plastična kirurginja Jennifer L. Walden koja u svojoj privatnoj praksi godišnje izvede do 50 zahvata labioplastike, navodi da žene najčešće dolaze zbog vrlo konkretnih funkcionalnih tegoba.
Walden: Najčešće ga traže jer osjećaju lokalnu iritaciju tog područja, imaju probleme s održavanjem osobne higijene nakon odlaska na toalet ili tijekom menstrualnog ciklusa, osjećaju smetnje tijekom seksualnog odnosa te nelagodu pri vožnji bicikla, sjedenju, hodanju ili prilikom nošenja uskih traperica i tajica za jogu.
Anatomski cilj ovog zahvata jest postizanje toga da male usne (labia minora) budu smještene unutar velikih usana (labia majora). Velike usne, naime, imaju drukčiju kvalitetu kože i njihova je prirodna uloga da štite osjetljivije, unutarnje tkivo. Kada male usne strše izvan njih, taj dio ženske anatomije ostaje nezaštićen i izložen svakodnevnom trenju, što može uzrokovati jake iritacije. Zbog toga je, kako ističe dr. Walden, jedna od glavnih prednosti labioplastike upravo uklanjanje te fizičke nelagode:
Walden: Također, žene mogu biti općenito nezadovoljne izgledom svojih usana i žele da one izgledaju što ljepše. I to je sasvim u redu. Nije grijeh niti loša stvar željeti izgledati najbolje što možeš.
Kako se danas izvodi labioplastika?
Iako se labioplastika često pojednostavljeno opisuje kao smanjenje malih usana, tehnika izvođenja posljednjih se godina značajno promijenila.
Walden: Riječ je o ekscizijskom zahvatu, odnosno izrezivanju tkiva kojim se usne smanjuju. U medicinskoj literaturi opisano je nekoliko načina korekcije izraženijih malih stidnih usana. Danas su najpoželjnije ekscizijske tehnike koje uključuju klinastu eksciziju, poput V-klina (V-wedge) ili W-plastike (W-plasty). One liniju reza pozicioniraju na unutarnju ili vanjsku stranu malih usana. Starija metoda, koja je uglavnom napuštena, bila je takozvano “trimanje”, odnosno ravno obrezivanje vanjskog ruba malih usana.
Kod modernih tehnika uklanja se samo dio tkiva, pri čemu se nastoji očuvati prirodan rub malih usana. Cilj nije samo smanjenje volumena nego i očuvanje anatomije te što prirodniji izgled nakon cijeljenja.
Walden: Tehnike V-klina i W-plastike ostavljaju manji ožiljak i uzrokuju znatno manje problema poput svrbeža, peckanja i bolnog spolnog odnosa, što je bilo puno češće kod starijih metoda.
Razvoj tehnika jedan je od razloga zbog kojih je zahvat danas postao prihvaćeniji nego prije deset ili petnaest godina.
Zašto je zahvat postao popularniji?
Prema Walden, promjena nije posljedica samo društvenih mreža ili veće vidljivosti estetske kirurgije.
Walden: Rekla bih da je u posljednjem desetljeću zahvat postao društveno prihvaćeniji. To je zato što su se tehnike usavršile, više liječnika sada oglašava da radi taj zahvat, a pojavili su se i stručnjaci koji su se uže specijalizirali upravo za tu proceduru. Sve je to zajedno utjecalo na to da labioplastika postane manji tabu i da bude šire prihvaćena, jer ona nije samo estetska korekcija, već i funkcionalni zahvat. S druge strane, kada bilo što dobije na popularnosti, uvijek se pojave i oni koji samo žele uskočiti u trend radi profita.
Zbog toga stručnjaci posebno naglašavaju važnost iskustva i poznavanja anatomije intimnog područja.
Struja kirurga protiv labioplastike u estetske svrhu
Jedna od najčešćih rasprava vezanih uz labioplastiku jest pitanje treba li ju uopće promatrati kao estetsku operaciju. Walden smatra da je takva podjela često previše pojednostavljena.
Walden: Kada nešto radite kako biste uklonili fizičku nelagodu, bol pri seksualnom odnosu ili bol pri sjedenju, onda to samo po sebi prestaje biti čisto estetski zahvat. Mislim da je pogrešno kvalificirati labioplastiku isključivo kao estetsku operaciju jer pacijentica gotovo uvijek, uz estetski, ima i stvaran funkcionalni problem.
Ipak, oko labioplastike ne postoji potpuni stručni konsenzus. Dok Walden smatra da pacijentice uz estetski gotovo uvijek imaju i funkcionalni problem, dio stručnjaka upozorava da se subjektivni osjećaj nelagode ponekad koristi kao opravdanje za zahvat koji je u svojoj osnovi estetski. Na moguće rizike upozorava i National Institutes of Health koji navodi komplikacije poput otvaranja rane, hematoma, infekcija, bolnih ožiljaka te, u rijetkim slučajevima, trajnih promjena osjeta zbog oštećenja živčanih završetaka. Kritičari zahvata smatraju da takve komplikacije nije opravdano riskirati isključivo zbog estetske promjene vagine.
Komplikacije najčešće nastaju kada se zanemari anatomija
Kao i kod svakog kirurškog zahvata, rezultat u velikoj mjeri ovisi o tehnici izvođenja. Ako se operacija izvede loše, ožiljci mogu stvoriti ozbiljne probleme koji mogu biti jednako bolni i funkcionalno ometajući kao i problem koji je pacijentica imala prije operacije, pojasnila je Walden i upozorila na češće komplikacije kod starijih tehnika izvođenja labioplastike.
Walden: Kod starije tehnike, kirurzi bi uzeli škare i jednostavno odrezali rub labija, što bi, kao što možete zamisliti, ostavilo ožiljak na vrlo nezgodnom mjestu. Zbog toga je moglo doći do stvaranja krhkog, tankog ili ukočenog ožiljnog tkiva na mjestu šavova, što je povezano s trajnom iritacijom, nelagodom pri hodanju, stezanjem oko rodnice ili oko klitorisa. U rijetkim slučajevima, kod određenih loših tehnika, moglo je doći čak i do skretanja mlaza mokraće pri uriniranju.
Upozorila je pritom da svaki odgovorni stručnjak prije zahvata treba izvršiti procjenu te ako prepoznaje neki oblik tjelesnog dismorfnog poremećaja odbiti zahvat. Isto vrijedi i za maloljetne osobe.
Oporavak traje dulje nego što mnogi očekuju
Iako se zahvat najčešće izvodi ambulantno i traje relativno kratko, oporavak zahtijeva disciplinu.
Walden: Pacijentice koje prođu ovaj zahvat dobivaju stroge postoperativne upute. One uključuju održavanje područja čistim pomoću sjedećih kupki, nanošenje antibiotske kreme te strogu apstinenciju od seksualnih odnosa, vožnje bicikla i težih fizičkih napora tijekom otprilike 6 tjedana. To područje zapravo zacjeljuje iznimno brzo, pa nakon što cijeli proces završi, usne najčešće izgledaju toliko prirodno kao da operacija nikada nije ni izvedena.
Na temelju svog iskustva u praksi, Walden ističe da zbog iznimno bogate prokrvljenosti sluznice, ova regija zacjeljuje brzo. U postoperativnom periodu kontrole se vrše nekoliko puta u ranom razdoblju a potom nakon nekoliko mjeseci i godinu dana. Mnoge pritom nakon godinu dana ne dolaze na kontrolu jer se pokazuje da nema potrebe, tvrdi sugovornica.
Zabrinjavajuća designer vagina
Možda najzanimljiviji dio rasprave o labioplastici nema veze s tehnikom operacije nego s načinom na koji se zahvat ponekad promovira.
Walden: Postoje kirurzi koji se oglašavaju nudeći “dizajnerske vagine”. Kao žena i kao liječnica, moram se ozbiljno zabrinuti kada vidim takve reklame. Kada ljudi u mojoj profesiji vide oglase koji igraju isključivo na kartu ženskih nesigurnosti, emocija i nerealnih očekivanja, moramo se zaustaviti. Pacijenticama uvijek moramo biti u stanju jasno objasniti koji zahvat preporučujemo i zašto, te im naglasiti da je to operacija. Čak i kada se operacija radi isključivo radi izgleda, ona nosi stvarne posljedice i potencijalne komplikacije.
Upravo zato rasprava o labioplastici danas sve manje govori o trendovima, a sve više o anatomiji, funkciji i kvaliteti života. Iako se zahvat često svrstava među estetske operacije, iskustva pacijentica i medicinska literatura pokazuju da je stvarnost često znatno složenija od toga.
Citati i stručna mišljenja dr. Jennifer L. Walden u ovom članku preuzeti su iz njezinog izvornog intervjua za Medscape.