Neravna površina kože na bedrima, masne naslage koje ne nestaju unatoč dijeti i osjećaj da donji dio tijela ne prati promjene na ostatku figure mnoge žene automatski pripisuju celulitu. Međutim, nije svaka promjena na nogama posljedica celulita. Kod dijela žena problem je zapravo lipedem, kronično stanje masnog tkiva koje se godinama pogrešno tumači kao estetski problem, višak kilograma ili posljedica nedovoljnog kretanja. Problem je u tome što se lipedem i celulit mogu pojaviti na istim dijelovima tijela, ali iza njih stoje potpuno različiti mehanizmi. Dok je celulit gotovo univerzalna karakteristika ženskog tijela, lipedem je progresivna bolest koja može uzrokovati bol, osjetljivost i postupno narušavati kvalitetu života.
Celulit se vidi. Lipedem se osjeća.
Celulit nije bolest. Riječ je o promjeni u građi potkožnog masnog tkiva i vezivnih pregrada koje ga drže na mjestu. Upravo zbog takve anatomije površina kože poprima karakterističan izgled koji se često opisuje kao narančina kora. Procjenjuje se da neki oblik celulita ima između 80 i 90 posto žena nakon puberteta, bez obzira na tjelesnu težinu. Mogu ga imati profesionalne sportašice, žene normalne tjelesne težine i osobe s viškom kilograma.
Lipedem se ponaša drukčije. Osim promjene izgleda nogu, vrlo često donosi simptome koje celulit nema. Noge mogu biti bolne na dodir, osjetljive pri pritisku i sklone stvaranju spontanih modrica. Mnoge žene opisuju osjećaj težine, napetosti ili pečenja koji se pojačava tijekom dana. Upravo je prisutnost boli jedna od najvažnijih razlika između ova dva stanja. Osim same boli, ključna razlika leži u strukturi tkiva na dodir. Kod celulita je tkivo spužvasto i mekano, a neravnine se jače vide tek kada se koža stisne prstima. Kod lipedema se već u ranoj fazi pod prstima jasno mogu opipati sitne, tvrde potkožne kvržice. Ovisno o stadiju bolesti, te kvržice pacijentice najčešće opisuju kao sitna “zrnića riže” ili čvrste “klikere” zarobljene u salu.
Zašto žene s lipedemom imaju “dva različita tijela”
Jedna od karakteristika lipedema koja najviše zbunjuje pacijentice jest nesrazmjer između gornjeg i donjeg dijela tijela. Žena može izgubiti deset ili petnaest kilograma. Struk postaje uži, lice mršavije, a veličina grudnjaka manja. Međutim, noge ostaju gotovo iste. Upravo taj nesrazmjer često je razlog zbog kojeg žene godinama misle da ne mršave dovoljno, iako vaga pokazuje suprotno. Razlog leži u činjenici da se lipedemsko masno tkivo ne ponaša jednako kao normalne masne stanice. Istraživanja pokazuju da lipedemsko masno tkivo pokazuje znakove kronične upale i poremećene mikrocirkulacije. Kada se pokrene proces mršavljenja – bilo promjenom prehrane, intenzivnim vježbanjem ili upotrebom modernih lijekova – tijelo troši masnoće s lica, trbuha i grudi. Zbog toga lipedemsko tkivo često znatno slabije reagira na mršavljenje nego ostatak tijela. Mnoge žene zbog toga godinama imaju osjećaj da nešto rade pogrešno, iako problem nije u nedostatku discipline nego u samoj prirodi bolesti.
Kako prepoznati sumnju na lipedem
Postoje određeni obrasci koji su vrlo karakteristični za lipedem. Za razliku od klasičnog debljanja, kod kojeg se masno tkivo raspoređuje relativno ravnomjerno, lipedem najčešće zahvaća noge, bokove i stražnjicu, dok stopala ostaju pošteđena. Zbog toga se često stvara nagli prijelaz između zadebljane potkoljenice i relativno normalnog stopala. Stručnjaci ovu pojavu često opisuju kao “manžetu” iznad gležnja. Kada se tom znaku pridruže bolnost, modrice i slab odgovor na mršavljenje, sumnja na lipedem postaje znatno veća. Upravo je to pošteda stopala prva stvar po kojoj se ovo stanje razlikuje od limfedema, s kojim ga se najčešće zamjenjuje.
Tko postavlja dijagnozu lipedema?
Iako nazivi zvuče slično, riječ je o dva različita stanja. Lipedem je primarno bolest masnog tkiva, dok limfedem nastaje kada limfni sustav zakaže i ne može učinkovito odvoditi tekućinu, što dovodi do masivnog oticanja. Problem je što dugogodišnji, neliječeni lipedem s vremenom preoptereti limfne žile. Tada se na bolesno masno tkivo “nasloni” i zadržavanje tekućine, stanje koje stručnjaci nazivaju lipo-limfedem. U toj fazi simptomi postaju znatno teži, a liječenje složenije. Upravo zbog te isprepletenosti, dijagnozu lipedema ne može postaviti kozmetičar u salonu niti je obiteljski liječnik može prepoznati na prvi pogled. Prvi korak je svakako posjet liječniku opće prakse koji će isključiti druge uzroke oticanja nogu i dati vam potrebne uputnice. Službenu dijagnozu i plan liječenja donose uži specijalisti koji se svakodnevno bave zdravljem krvožilnog i limfnog sustava. To su prvenstveno vaskularni kirurzi, flebolozi (stručnjaci za vene i mikrocirkulaciju) te limfolozi. Ako se bolest nalazi u naprednijem stadiju i razmatra se operativno rješenje, u timu je nezaobilazan i plastični kirurg, ali isključivo onaj koji ima specifično iskustvo i edukaciju za izvođenje WAL liposukcije. Doći do prave adrese ključno je jer pogrešan tretman u krivim rukama može samo ubrzati napredovanje bolesti.
“Ženska” bolest
Lipedem se u velikoj većini slučajeva javlja kod žena, zbog čega se smatra da hormoni imaju važnu ulogu u njegovom nastanku i napredovanju. Prvi simptomi često se pojavljuju tijekom puberteta, trudnoće ili perimenopauze. Upravo su to razdoblja velikih hormonalnih promjena tijekom kojih mnoge žene prvi put primijete nesrazmjeran rast nogu ili pogoršanje postojećih simptoma. Iako točan uzrok bolesti još nije potpuno razjašnjen, stručnjaci smatraju da kombinacija genetike i hormonalnih čimbenika igra ključnu ulogu.
Zašto anticelulitni tretmani često ne djeluju
Velik broj žena prvi put posumnja da problem možda nije običan celulit tek nakon godina ulaganja u tretmane koji ne donose očekivani rezultat. Kod celulita promjena tjelesne težine, razvoj mišićne mase, radiofrekvencija, masaže i određeni estetski tretmani mogu poboljšati izgled kože. Kod lipedema rezultati su često znatno skromniji. Problem nije primarno na površini kože, nego u samom masnom tkivu koje je promijenjeno bolešću.Zato nije neobično da žena nakon brojnih anticelulitnih tretmana primijeti privremeno poboljšanje izgleda kože, ali bez stvarne promjene volumena i simptoma koji je najviše muče.
Štoviše, pojedini uobičajeni estetski tretmani kod lipedema mogu dovesti do pogoršanja simptoma. Agresivne ručne anticelulitne masaže ili tretmani koji stvaraju jak vakuum uzrokuju pucanje osjetljivih kapilara, što rezultira bolnim podljevima. Slično je i s termičkim tretmanima poput vrućih sauna ili agresivne radiofrekvencije koji šire krvne žile, pojačavaju propusnost kapilara i mogu privremeno povećati bol i oticanje nogu. Iz istog razloga i popularno zamrzavanje sala (kriolipoliza) na ovim područjima može izazvati nepovoljnu upalnu reakciju jer tkivo loše podnosi ekstremne temperaturne promjene. Određene metode koje potiču limfnu drenažu mogu nekim pacijenticama privremeno olakšati osjećaj težine i napetosti, no njihov je učinak isključivo potporan.
Kako se liječi lipedem?
Za razliku od celulita, koji se uglavnom tretira iz estetskih razloga, liječenje lipedema usmjereno je na kontrolu simptoma i usporavanje napredovanja bolesti. Terapija najčešće uključuje medicinsku kompresijsku odjeću ravnog tkanja izrađenu po mjeri, prilagođenu tjelesnu aktivnost i redovite ručne limfne drenaže kako bi se ublažio osjećaj težine i boli. Kod naprednijih stadija, kada konzervativna terapija više ne daje zadovoljavajuće rezultate, kao opcija se razmatra specijalizirana WAL liposukcija (Water-Assisted Liposuction). Za razliku od klasične liposukcije, WAL metoda razvijena je s ciljem što boljeg očuvanja limfnih struktura i okolnog tkiva. Ona koristi fini, pulsirajući vodeni mlaz koji nježno odvaja bolesne masne stanice od zdravog tkiva. Ova operacija ima visoku učinkovitost u smanjenju bolova i vraćanju pokretljivosti, ali je važno naglasiti da ona ne eliminira sam uzrok bolesti. Dugoročni rezultat i dalje ovisi o kontroli tjelesne težine, redovitoj aktivnosti i nastavku konzervativnih mjera liječenja.
Nije svaka tvrdoglava masnoća celulit
Najveći problem lipedema nije samo bolest sama po sebi nego činjenica da godinama ostaje neprepoznata. Mnoge žene provedu desetljeća pokušavajući liječiti celulit koji zapravo nije celulit. Mijenjaju prehranu, odlaze na tretmane, intenzivno vježbaju i pritom se suočavaju s osjećajem frustracije jer ne postižu rezultate koje bi trebale. Celulit je vrlo česta i uglavnom normalna pojava. Lipedem je kronična bolest masnog tkiva koja zahtijeva potpuno drukčiji pristup. Upravo zato najvažnije pitanje nije kako ukloniti neravnine na koži, nego razumjeti zašto su se ove promjene pojavile. Ponekad odgovor nije estetski problem. Ponekad je riječ o medicinskom stanju koje traži pravovremeno prepoznavanje i liječenje.