Injektibilni stimulatori kolagena, poput Sculptre i Radiessea, sve su popularniji anti-age saveznici jer za razliku od filera, potiču prirodnu proizvodnju kolagena. Ipak, zbog upalne reakcije koju izazivaju u tkivu, na društvenim mrežama raste sumnja: mogu li ovi tretmani zakomplicirati budući facelift, operaciju kapaka ili podizanje obrva? Na ovu viralnu dilemu za NewBeauty odgovaraju stručnjaci dr. Henry Mentz, Elbert E. Vaca i Kay Durairaj.
Biostimulatori na optuženičkoj klupi: Jesu li doista krivi?
Na društvenim mrežama najviše se pitanja pojavilo u vezi sa Sculptrom, ostavljajući pacijente u nedoumici mogu li današnji biostimulacijski injektibilni preparati potiho zakomplicirati druge kirurške opcije. No među kirurzima koji svakodnevno izvode facelifting i druge zahvate lica, stvarnost je mnogo složenija.
„Sculptra je izvrstan proizvod za vraćanje volumena i poboljšanje kvalitete kože stimulacijom kolagena. Kod pacijenata koji su je koristili, ponekad primjećujem blago zadebljanje mekog tkiva povezano s prirodnim odgovorom tijela na kolagen. Međutim, to je općenito suptilno i vrlo rješivo“, istaknuo je dr. Henry Mentz.
U kirurškim krugovima prevladava stav da biostimulatori ne predstavljaju trajnu prepreku za operaciju, već je riječ o prolaznim promjenama u strukturi tkiva.
„Na temelju mog iskustva, odgovor je da — oni mogu otežati izvođenje operacije. Svaki put kada koristite ove biostimulatore, ono što zapravo stvarate je upala. To vidimo kao oticanje, a oticanje služi kao volumizator”, govori dr. Elbert E. Vaca i dodaje: „Rizik postoji otprilike godinu dana od injekcije biostimulatora jer dublji slojevi tkiva mogu postati slabiji i skloniji kidanju, što otežava idealno zatezanje tih slojeva tijekom faceliftinga.”
Pravilo 12 mjeseci
Ove promjene na tkivu nisu trajne.
„Otprilike jednu do dvije godine nakon injekcije, više zapravo ne primjećujem te probleme. Sculptra, napravljena od poli-L-laktične kiseline (PLLA), postupno se razgrađuje u tijelu, dok Radiesse, sastavljen od kalcijevog hidroksilapatita (CaHA), može trajati dulje“, kaže dr. Vaca.
Stručnjaci preporučuju razmak između injekcija i operacije od najmanje godinu dana kako bi se upala povukla, a tkiva stabilizirala. Prvih 12 mjeseci biostimulator je najaktivniji. On inducira regenerativne procese kroz kontrolirani upalni odgovor, zbog čega tkivo može biti zasićeno tekućinom i nestabilno pod skalpelom. Ako ga kirurg pokuša snažno zategnuti, ono može popucati, što stručnjaci objašnjavaju rizikom od kidanja. Ipak, nakon 12 do 24 mjeseca taj rizik nestaje.
Problem nisu ni fileri ni biostimulatori, već tehnika
Iako su fokus rasprava biostimulatori, kirurzi naglašavaju da problem nije ograničen samo na njih jer je ključna tehnika kojom se bilo koji preparat raspoređuje u licu. „Fileri su moćni i imaju svoju ulogu“, kaže dr. Vaca, ali upozorava da poteškoće nastaju kada se oni ubrizgavaju neadekvatno, prečesto ili kroz više ravnina na velikim površinama lica. Prema njegovim riječima, takva primjena, osobito u osjetljivim područjima poput podočnjaka, može rezultirati kroničnim oticanjem i degradacijom tkiva.
Upravo ta “degradacija” – kada tkivo zbog previše materijala i stalne upale izgubi svoju prirodnu strukturu – predstavlja najveći izazov za kirurga, bez obzira na to je li početni tretman biostimulator ili hijaluronski filer. Dr. Vaca ističe kako upravo to oštećeno tkivo otežava posao na operacijskom stolu, jer bez obzira na vrstu preparata, loša tehnika ubrizgavanja ostavlja trajne posljedice koje otežavaju precizno kirurško zatezanje.
Raskrinkavanje viralnog mita
Gledajući širu sliku, plastična kirurginja dr. Kay Durairaj nudi dugoročnu perspektivu.
Nema znanstvene potvrde koja pokazuje da Sculptra i Radiesse sprječavaju ili kompromitiraju facelifte. Na tržištu su 25 godina. Da je to dosljedan kirurški problem, do sada bismo imali podatke koji to potkrepljuju.“
Zbog velikog broja zahvata koje izvodi, dr. Mentz navodi kako u praksi nije naišao na ozbiljne kirurške probleme uzrokovane biostimulatorima. On smatra da injekcije i operacije ne moraju biti u sukobu već da “…injektibilni tretmani i operacija nisu konkurentski zahvati. Kada se koriste konzervativno i strateški, s dugoročnim planom, mogu izvrsno funkcionirati zajedno.“